Komparacija metoda konačnih elemenata i metoda konačnih volumena na problemu jednodimenzionog nestacionarnog prenosa toplote
##plugins.themes.bootstrap3.article.main##
Apstrakt
Temperaturne promjene koje se u materijalu odigravaju tokom zavarivanja mogu se opisati ili registrovati na različite načine: analitički, numerički ili eksperimentalno. Analitička metoda zahtjeva da se problem opiše parcijalnim diferencijalnim jednačinama, čije je rješavanje teško, a u većini problema i nemoguće. Da bi se došlo do rezultata eksperimentalno, potrebno je posjedovati određenu opremu, i u zavisnosti od toga kojom se opremom raspolaže, potrebno je uraditi jedno ili više mjerenja. Do željenih rezultata može se doći i numerički, korištenjem nekih od gotovih softwareskih paketa, ili napraviti vlastiti software za ovu namjenu. Svi softwarei rade tako što diskretizuju prostor i vrijeme. Uglavnom rade na principu metoda konačnih elemenata, konačnih volumena, konačnih razlika ili njihovom kombinacijom. U ovom radu je urađena komparacija rezultata dobijenih metodom konačnih volumena i metodom konačnih elemenata, na primjeru jednodimenzionog nestacionarnog prenosa toplote, čija jednostavnost ne narušava opštost dobijenih rezultata i izvedenih zaključaka.
##plugins.themes.bootstrap3.article.details##
Reference
[2] Cook R., Malkus D.S., Plesha M. - Concepts and Application of Finite Element Analyses, John Willey & Sons, New York, 1988.
[3] A. Pičuga - Uvod u metod konačnih elemenata, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
[4] N. Uzunović, S. Lemeš - Metod konačnih elemenata, Svjetlost, Sarajevo, 2006.
[5] http://en.wikipedia.org/wiki/Heat_transfer
[6] http://webserver.dmt.upm.es/
