Sušenje šljive TNG-om i kotlarnice na košticu od šljive
##plugins.themes.bootstrap3.article.main##
Apstrakt
Prve sušare tunelskog tipa izgrađene su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka u skoro svim zemljoradničkim zadrugama na području valjevskog kraja. Njihov kapacitet uglavnom se kretao oko 10 t sveže šljive na dan, a kao gorivo koristilo se dizel-ulje. U vezi sa ovim sušarama, pored skupog goriva pojavilo se i pitanje zdravstvene ispravnosti proizvoda zbog prisustva sumpora u produktima sagorevanja. Primenom tečnog naftnog gasa (TNG) oba ova problema su rešena. U radu se govori o zameni energenta, dizel ulja, tečnim naftnim gasom. Kako se pri preradi šljive kao otpadak javlja koštica, govori se, takođe, o njenoj upotrebi u tehnologiji prerade.
##plugins.themes.bootstrap3.article.details##
Kako citirati
DRAJIĆ, Milovan M..
Sušenje šljive TNG-om i kotlarnice na košticu od šljive.
Zbornik Međunarodnog kongresa o procesnoj industriji – Procesing, [S.l.], v. 20, n. 1, mar. 2024.
Dostupno na: <https://izdanja.smeits.rs/index.php/ptk/article/view/7766>. Datum pristupa: 11 may 2026
Sekcija
Sušenje i sušare
Reference
[1] BOGNER, Martin, Propan i butan, Eta 2004. Beograd
[2] BULJAK, Vladimir, Instalacije za propan-butan, Građevinska knjiga, Beograd 2005.
[3] ŽIVKOVIĆ, Branislav i STAJIĆ Zoran, Mali termotehnički priručnik, SMETTS, Beograd 2003.
[2] BULJAK, Vladimir, Instalacije za propan-butan, Građevinska knjiga, Beograd 2005.
[3] ŽIVKOVIĆ, Branislav i STAJIĆ Zoran, Mali termotehnički priručnik, SMETTS, Beograd 2003.
