Analiza standarda za prihvatljivost nepravilnosti u zavarenim spojevima
##plugins.themes.bootstrap3.article.main##
Apstrakt
Kod nas važeći standard JUS ISO 5817, kriterijumi prihvatljivosti grešaka u zavarenim spojevima donet je 1995. godine i bio je identičan sa tada važećim međunarodnim standardom ISO 5817/92. Osnova ovog standarda je standard za klasifikaciju geometrijskih grešaka JUS C.T3.020 koji je ekvivalentan standardu ISO 6520/82. U međuvremenu, u Evropi je izdata dopuna standarda ISO 6520/1, 1998. godine, koji je i kod nas usvojen na komisiji Instituta za standardizaciju tokom 2007. godine čime je stvorena osnova za usvajanje standarda ISO 5817/03, pod nazivom: elektrolučno zavarivanje čelika, nikla, titana i njihovih legura, nivoi kvaliteta za nepravilnosti. U Evropi, izmene standarda ISO 5817 usvojene su 2003. godine a potom je usledila dopuna istog standara 2005. godine. U radu je dat opis izmena i objašnjenja razlika našeg, sada važećeg standarda JUS ISO 5817/95 i novog, u Evropi važećeg standarda ISO 5817/03 a koji je u planu komisije Instituta za standardizaciju za donošenje u toku 2008. godine. Oznaka standarda će biti SRPS ISO 5817. Takođe, u radu je analiziran problem zahteva standarda i ispunjenja njegovih zahteva obzirom na stanje zavarivačkog kadra i raspoloživih aparata za zavarivanje kod nas.
##plugins.themes.bootstrap3.article.details##
Reference
[2] Standard JUS ISO 5817:1995, Elektrolučno zavarivanje čelika, kriterijumi prihvatljivosti grešaka zavarenih spojeva;
[3] Standard ISO 6520/1:1998, Welding and allied processes - classification of geometric imperfections in metallic materials, Part 1: Fusion welding;
[4] Standard ISO 5817:2003, Welding - Fusion welded joints in steel, nickel, titanium, and their alloys (beam welding excluded) – Quality levels for imperfections;