Korišćenje aktivne kondenzacije u sistemu daljinskog grejanja na biomasu
##plugins.themes.bootstrap3.article.main##
Apstrakt
U poslednjih desetak godina značajno je porasla upotreba biomase u sistemima daljinskih grejanja (DG) u Republici Srbiji. U toplanama se, među različitim tipovima ovog za državu potencijalno najznačajnijeg obnovljivog izvora energije, najčešće koristi drvna sečka. Većina novoizgrađenih postrojenja DG pripada tzv. 3. generaciji. Kako se najčešće koristi biomasa veoma različitog kvaliteta i visoke vlažnosti, korišćenje njene gornje toplotne moći omogućava unapređene energetske efikasnosti pomenutih postrojenja. Na primeru toplane u Loznici, sa instaliranim kotlovima na biomasu ukupnog kapaciteta 2 MW, analizira se korišćenje aktivne kondenzacije u zavisnosti od temperatura dimnog gasa na izlazu iz kotlova i vlažnog izdvajača, efikasnosti kotlova, karakteristika goriva i temperature okoline. Da bi se ublažile emisije praškastih materija analizira se korišćenje vlažnog izdvajača u sistemu aktivne kondenzacije. Na osnovu brojnih terenskih ispitivanja, dobijeni su prosečan sastav i vlažnost biomase, koji su uzeti kao osnovni parametri analize. Vlažnost biomase se varira u opsegu od 15 do 50%. Kako kapaciteti i efikasnosti kotlova i toplotno opterećenje učestano menjaju, pretpostavljeno je korišćenje visokotemperaturnih kompresorskih toplotnih pumpi. Analize pokazuju da postoji optimalna temperatura dimnog gasa na izlazu iz vlažnog izdvajača za koju se dobija najviša efikasnost sistema. Optimalna temperatura zavisi od temperature povrata sistema DG i omogućava rad toplotne pumpe sa najnižim podizanjem toplote. Na analiziranom primeru celogodišnjeg rada sistema aktivne kondenzacija, optimalna temperatura odgovara temperaturi na kojoj kondenzat dimnog gasa ima najvišu entalpiju. Ako se u sistemima daljinskog grejanja koriste kotlovi nešto niže efikasnosti sa temperaturama dimnih gasova na izlazu iznad 150 °C, tada, pre vlažnog izdvajača treba postaviti ekonomajzer.